Kazimir Ostrogović, Kuća u Banjoj Luci #drugidio

autor: Aleksandar Marić

“Na svakom koraku života postoje sudbinske tačke gdje nas čeka sreća ili nesreća, ljubav ili smrt, a da toga nismo ni svesni”

Ivo Andrić

U svom djelu "Znakovi pored puta", Ivo Andrić je zapisao: "Na svakom koraku života postoje sudbinske tačke gdje nas čeka sreća ili nesreća, ljubav ili smrt, a da toga nismo ni svesni".

Moj susret sa gospođom Sanjom nije bio planiran, kao ni početak pričanja priče o kući. Ako me sjećanje dobro služi, blio je to dok se TV gledao u krugu porodice, gdje sam prvi put vidio gospođu Sanju na RTRS-u, jednom od TV programa, u jednoj prazničnoj emisiji koju je vodila. Njen glas, specifičan i prijatan, privukao je moju pažnju. Ko bi rekao da će nas sudbina jednog dana spojiti kroz priču o njenom domu, kući projektovanoj od strane eminentnog jugoslovenskog arhitekte Kazimira Ostrogovića.

Fotografija 1. Sanja i njena majka

PRVO SJEĆANJE, MEMORIJA PROSTORA

Kada razmišljamo o domu, često se vraćamo u djetinjstvo, u vremena bezbrižnosti i udobnosti. To je bar ono što za mene ta riječ simbolizuje, a po vašem iskustvu, čini se da je vaša kuća bila upravo takvo utočište. Možete li podijeliti s nama neka posebna sjećanja ili trenutke koje ste doživjeli u ovoj kući tokom godina?

Rođena sam u ovoj kući, tako da je za mene ovo mjesto oduvijek bilo dom. Sjećam se dana provedenih u dvorištu, igrajući se s lutkama (bebe ćele) i autićima, oblikujući nezaboravna djetinjstva tipična za svu djecu u naseljima po gradu. Što se tiče samog stana, nije imao nikakvu posebnost sem što je to jedan velik stan u maloj zgradi, koji nam je pružao dovoljno prostora jer je i nas bilo dosta.

Većini, dom predstavlja mnogo više od samo fizičkog mjesta za boravak. On je emotivni prostor ispunjen osjećajem sigurnosti, pripadnosti i udobnosti. Za mnoge od nas, dom nije samo kuća, već mjesto gdje se rađaju najdublje veze s porodicom i prijateljima, gdje se stvaraju nezaboravne uspomene i osjeća prisnost s okolinom. Ta emocionalna veza s domom duboko utiče na naše identitete i oblikuje način na koji doživljavamo svijet oko sebe.

Fotografija 2. Sanjina sestra

ISTORIJAT, USELJENJE

Fotografija 3. Sanja i njen otac

Kada sam postavio pitanje na Facebook stranici "Banjalučke starine" da saznam nešto više o vašoj kući, dosta ljudi mi je napisalo ime vašeg oca Milorada - Miše Popovića, bivšeg predsjednika opštine grada Banja Luke. Pokušao sam naći više informacija o njemu na Google-u, ali nije bilo uspješno. Međutim, bio je jako zanimljiv podatak da je vaš otac bio u Prvom odboru za organizaciju Kočićevog zbora zajedno sa poznatim banjalučki kulturnim radnikom Fuadom Balićem, a 1972. godinu je obilježila legendarna kolona automobila "fića" koja je izazvala pravi saobraćajni kolaps na putu Banjaluka - Stričići i preplavila parkinge na zboru.

Spomenuvši prethodno vašeg oca, da li se sjećate nekih njegovih priča ili anegdota o kući? Kako je izgledao život kuće na početku?

Moj otac se sa svojom porodicom uselio 1954. godine. Iz njegovih priča, pamtim da je kuća prvobitno bila namijenjena narodnom heroju Niki Jurinčiću*, ali je on na kraju odustao od te ideje. Stanovi su tada dodijeljeni opštinskim činovnicima. U to vrijeme, život u zgradi bio je poput života u maloj zajednici. Naši roditelji, kao i ostali stanovnici, brinuli su se kako o samoj zgradi, tako i o okolini. Moj otac je zajedno s komšijama posadio mnogo cvijeća i drveća koje danas stvara predivnu hladovinu i odaje utisak da se kuća ušuškala u parku.

*Niko Jurinčić (1914. -1983.), učesnik Narodnooslobodilačke borbe, društveno-politički radnik SFR Jugoslavije i SR Bosne i Hercegovine. Poslije rata je bio na mnogim funkcijama i dužnostima. Nosilac je Partizanske spomenice 1941. i brojnih visokih jugoslovenskih odlikovanja, među kojima je Orden narodnog oslobođenja, kao i mnogih drugih nagrada

KULTURA RADNIH AKCIJA

Fotografija 4. Pogled sa terase prema Narodnom pozorištu

Kultura radnih akcija i slogan "bratstvo i jedinstvo" bio je jedan od ključnih principa socijalističke Jugoslavije, promovisan radi jačanja međunacionalne i međukulturne solidarnosti među svim narodima i narodnostima zemlje. Radne akcije bile su praktičan izraz ovog slogana, gdje su mladi i stariji iz različitih krajeva Jugoslavije zajedno radili na izgradnji infrastrukture, uređenju gradova i naselja, te na drugim društveno korisnim projektima. Radne akcije ne samo da su doprinosile fizičkom razvoju zemlje već su i stvarale osjećaj zajedništva, solidarnosti i kolektivnog ponosa među učesnicima.

Već sam spomenula uređenje, ali i kada su bile neke akcije u naselju, svi smo bili složni. U 80-im godinama, bilo je uobičajeno u naseljima da se organizuju zimske akcije čišćenja snijega, proljetne akcije sadnje drveća i ljetne akcije čišćenja. Te akcije su bile pravi odraz duha zajedništva koji je vladao u Jugoslaviji. Mi u centru nismo odstupali od tih lijepih običaja. Svi su učestvovali i takve akcije su nam svima ostale u sjećanju. Nije se moglo dogoditi da neko baca smeće ili mrve kroz prozor, da galami ili radi bučne poslove u vrijeme kućnog reda od 14 do 17 sati. Ali, u 17:05, sva djeca su već bila napolju, igrajući se i uživajući u zajedničkom vremenu.

LIČNI - ŽIVOTNI PROSTOR

Domovi su mnogo više od zidova i krova. Oni su mjesta gdje se stvaraju uspomene, gdje se osjećamo sigurno i gdje možemo izraziti svoju ličnost. Kada pričamo o kući kao o refleksiji ličnosti, Sanjin odgovor pruža uvid u jednostavnu, ali izuzetno intimnu prirodu svakog doma. Kao što svako od nas unosi dio svoje duše u prostor u kojem živi, tako je i Sanja sa svojim domom. Pitao sam je kako ova kuća odražava njenu ličnost i stil života, kao i da li je na neki način prilagodila ili personalizovala.

Kao i svi, ništa tu nije toliko specifično. Kada živite u nekom prostoru, dajete mu lični pečat bojama, namještajem, detaljima, stilom… to zavisi od afiniteta same osobe tako da ne bih ja to nešto posebno isticala. U stanu jedino što ima jesu kaljeve peći na koje se grijalo do 80-ih kada je uvedeno centralno grijanje.

Iako Sanja skromno ne ističe posebnost svog doma, kaljeve peći kao jedinstveni detalj njenog stana pričaju priču o prošlim vremenima. Tokom našeg razgovora otkrila je da se na kući ništa nije mijenjalo otkako je izgrađena, čime je sačuvana u svom originalnom stanju. Ipak, primjetno je da se na objektu vidi uticaj vremena, te je jasno da postoji potreba za sanacijom.

BUDUĆNOST

Sada kada ste saznali malo više o objektu i njegovom arhitekti, kakvo je vaše mišljenje i šta nam donosi budućnost?

Svaki objekat ima svoju priču, istoriju koja nekome može biti više ili manje važna. Grad raste, modernizuje se i mijenja, a sa njim i objekti od istorijskog značaja koje treba čuvati koliko je moguće. Naša zgrada izgrađena je u vremenu kada je bila posebna zbog svoje arhitektonske različitosti, ali postoje i druga upečatljiva zdanja. Svako vrijeme ima svoja obilježja, a čovjek pamti i biće je, koje je sklono promjeni svog habitata. Ponekad je i dobro promijeniti, modernizovati napraviti drugačije… ja sam uvijek da se ide naprijed. Sve što je materijalno je prolazno i ima svoj vijek, jer ni jedne cipele ne nosimo cijeli život već ih mijenjam rastom, uticajima okoline, ličnim razvojem stila tako da je i stambeni prostor promjenjiva kategorija. Ne treba promjene očekivati uvijek na nož, znaju one biti dobre. Uspomene i sjećanja nam ostaju to je važno.

Sanja Popović je banjalučka novinarka i voditeljka, poznato TV lice na našim prostorima. Rođena je 22. jula 1976. godine, u Banjaluci, gdje i danas živi. Tu je završila osnovnu školu, Gimnaziju i stekla niže muzičko obrazovanje. Tokom školovanja pohađala je i kurs vajarstva te bila član amaterskog pozorišta DIS. Nakon završene gimnazije u Banjoj Luci, odlučila se za studije ekonomije. Međutim, nekoliko njenih drugarica primjetilo je poziv za audiciju na novoj lokalnoj televiziji, Nezavisna RTVBL, i prijavile su se. Sanja je prošla audiciju i tako je započela svoju karijeru u novinarstvu. To je bila jesen 1996. i proljeće 1997. godine. Počela je izučavati novinarski i voditeljski zanat na radiju, a kasnije prešla na televiziju, prvo kao spiker, a potom kao novinar i voditelj. Posebno je zavoljela rad u kulturnozabavnom programu, koji joj je pružio mogućnost izražavanja kreativnosti. Danas Sanja radi kao urednica redakcije zabavnog, kontakt programa i humorističkih emisija na RTRS-u.

NASTAVIĆE SE… #3