Kazimir Ostrogović, Kuća u Banjoj Luci #prvidio

autor: Aleksandar Marić

U brzini svakodnevnice, često zaboravimo da zastanemo, udahnemo duboko i osvrnemo se na svijet oko nas. Gradimo svoje rutine, prolazimo pored poznatih mjesta, a da ih zapravo ni ne primjećujemo. Naše okruženje, grad i ljudi oko nas često ostaju neistraženi, kao skriveni dragulji čekajući da budu otkriveni. Međutim, ponekad, jedan objekat ili građevina uspije da privuče našu pažnju, da nas natjera da se zaustavimo i zapitamo o njenoj priči i značaju.

Ovaj tekst počinje baš tako… prolazeći svakodnevno pored jednog neobičnog objekta, ušuškanog među zelenilom, koji leži tiho i neprimijetno, skoro pa neprimijetno, čekajući da bude otkriven - osjetio sam snažnu želju da istražim više o njemu.

“Ono što je skriveno i gotovo nevidljivo može nositi veliku tajnu života.”

Ivo Andrić

Ta kuća, kojoj se svi divimo, a malo šta znamo o njoj, postala je inspiracija za dublje istraživanje i otkrivanje njene arhitektonske važnosti. Kroz nju se ne istražuje samo arhitektonska ljepota, već se otkrivaju i dublje povezanosti s okolinom i ljudima koji je okružuju. Kao što je Ivo Andrić rekao: “Ono što je skriveno i gotovo nevidljivo može nositi veliku tajnu života.” Dok sam prolazio svojim biciklom pored ove kuće, jednostavnost njenog oblikovanja bila je kao mirna pjesma središta grada, donoseći mi osjećaj zadovoljstva, prijatnosti i harmonije sa okolinom.

“Da li neko zna nešto više..?”

Nakon što sam postavio fotografiju kuće uz pitanje “Da li neko zna nešto više..?” na društvenim mrežama profila @arhi.student, nisam očekivao da će se javiti neko ko ima tako duboku vezu sa samim objektom. Gospođa Sanja Popović, koja živi u jednom od stanova te kuće, podijelila je sa mnom svoju životnu priču koja je otvorila novu dimenziju mom istraživanju. Takođe, naš banjalučki arhitekta Željko Kusić, pružio je dragocjene informacije do kojih je i sam došao postavivši 2018. godine slično pitanje, koje ga je odvelo do bloga arhitekte Idisa Turata i odgovora o samom objektu i njegovom tvorcu - arhitekti Kazimiru Ostrogoviću. 

Saznavajući nove informacije, moje istraživanje je dobilo novi spektar pitanja na koje je trebalo pronaći odgovor.Shodno tome, odlučio sam da posjetim Arhiv Republike Srpske i dublje zaronim u materijale dostupne u arhivu, koji su srećom bili sačuvani. Tamo sam pronašao kompletnu projektantsku dokumentaciju koja je obuhvatala situaciju, planove objekta, presjeke i opise. Riječima je teško opisati osjećanja koja su u meni izazvala otkrića, koja su me oduševila i potvrdila sve prethodne informacije koje sam dobio. Kao jednu od najzanimljivijih činjenica koju bih izdvojio je da ova kuća u Banjoj Luci ima svoju identičnu bliznakinju u Zagrebu. Ovaj detalj možemo potvrditi na osnovu arhivske građe i bloga “Kazimir Ostrogović: Kuća u Zagrebu” hrvatskog arhitekte Idisa Turata, koji je detaljno opisao arhitektonsku vrijednost kuće.

Stambena zgrada u Ulici M. Tita kod Pozorišta_0111.XI-1, Arhiv Republike Srpske

Ko je arhitekta Kazimir Ostrogović?

Sada kada sam bolje upoznat sa samom kućom i njenim kontekstom, vrijeme je da “upoznam” osobu koja je stajala iza njenog stvaranja - arhitektu Kazimira Ostrogovića. 

Ostrogović je stvarao objekte koji su istovremeno bili funkcionalni i estetski privlačni, pažljivo uklapajući se u okolinu i doprinoseći urbanom pejzažu. Kroz svoj dugogodišnji rad, Ostrogović je postao prepoznatljivo ime u arhitektonskoj zajednici, a njegovo nasljeđe i dalje živi kroz objekte poput ovog koji istražujemo.

Ostrogović je bio dio šire arhitektonske scene u Jugoslaviji, a njegov rad bio je inspirisan i uticao je na razvoj moderne arhitekture u regionu. Rođen je 7. marta 1907. godine na Ostrvu Krk, u selu Sveti Vid blizu Malinske. Studirao je na Arhitektonskom odsjeku Tehničkog fakulteta u Zagrebu od 1927. do 1932. godine. Diplomirao je 27. maja 1934. godine s projektom modernog hotela u Zagrebu pod mentorstvom Eda Šena. Tokom studija u Zagrebu upoznao je svoju buduću suprugu, Božicu Janeš, koja će postati i njegov životni i poslovni partner.

U početku, od 1931. godine,  radi u birou Stanka Kliske, kao i na konkursnim projektima sa arhitektima Slavkom Lowyem i Zdenkom Kolacijem. Nakon završetka fakulteta, odlazi na odsluženje vojnog roka u Maribor i započinje s privatnom praksom na Sušaku. Već 1935. godine realizuje svoju prvu građevinu, “Vilu Koch” u Malinskoj. Živi i radi samostalno na Sušaku do odlaska u partizane 1943. godine. Nakon toga 1945–46. radi u Ministarstvu građevina u Beogradu, te je u periodu od 1946–51. voditelj Arhitektonskog projektnog zavoda u Zagrebu, a od 1951. vodi vlastiti arhitektonski biro/atelier “Ostrogović”.

Časopis Arhitektura 1956, br. 1-6.

Do II. svjetskog rata, Ostrogović projektuje kuće za odmor na Kvarneru i Hrvatskom primorju. Tokom Narodnooslobodilačkog rata, aktivno se angažuje na organizaciji struke i kulture, te piše mnoge tekstove i referate. Učestvuje na Prvom kongresu kulturnih radnika Hrvatske u Topuskom, gdje kritikuje tadašnje prilike u arhitekturi i iznosi svoje stavove o ulozi arhitekture i struke u novom vremenu.

Nakon rata, Ostrogović se suočava sa novim izazovima kao što su nedostatak tehnologije i ograničeni resursi, te usmjerava svoj rad ka izgradnji zgrada društvene namjene, prateći idejne programe i ciljeve društva. Postaje jedan od vodećih arhitekata, učestvujući u programiranju stambenih i društvenih građevina, kao i u velikim konkursnim projektima javnih zgrada. U svom birou, poznatom kao "Atelier Ostrogović", tokom 1950-ih i 1960-ih godina, projektuje neke od najvažnijih građevina u Zagrebu i Hrvatskoj. 

U periodu kada nije bilo uobičajeno da se rade narudžbe za individualne stambene zgrade, Ostrogović je 1955. godine realizovao porodičnu kuću za naučnika u Veberovoj ulici u Zagrebu. 

Fascinantna je činjenica paralelne izgradnje identičnih objekata u Zagrebu i Banjoj Luci. Projekat kuće u Banjoj Luci u arhivskoj građi se vodi pod nazivom “Stambena zgrada u Ulici Maršala Tita kod Pozorišta”, danas poznata kao Ulica Kralja Petra I Karađorđevića. Ovo otkriće otvara nova pitanja i otkriva interesantne detalje o Ostrogovićevom stvaralaštvu. Tražeći odgovore, pronašao sam dragocjenu dokumentaciju u arhivu Republike Srpske. U tim dokumentima, jasno je navedeno da je investitor projekta u Banjoj Luci bila Fabrika celuloze. Tehničko obrazloženje i arhitektonski nacrti ove kuće pružaju uvid u detalje planiranja i izgradnje, odnosno njenu strukturu i dizajn. Ovaj podatak dodatno naglašava važnost objekta u kontekstu industrijskog razvoja Banja Luke i svjedoči o Ostrogovićevom angažmanu u različitim projektima širom regije.

NASTAVIĆE SE… #2